Rak prostate je najčešća dijagnoza koja se liječi u svjetskim protonskim centrima. To je također dijagnoza kod koje je najveći broj pacijenata liječen protonima i broje se desecima tisuća. Razlog je relativna pravilnost i mala ozračena masa te stabilnost tkiva kroz koja protonska zraka mora proći (mišići i kostur). Iako profesionalna zajednica održava živu raspravu o ovoj vrsti liječenja, potrebno je napomenuti da trenutno ne postoje randomizirane studije koje bi uspoređivale fotonsku i protonsku radioterapiju za ovu dijagnozu. Naime, rezultati mnogih tisuća liječenih pacijenata nedvojbeno govore u prilog protonskoj radioterapiji.
Sažetak rezultata objavljenih radova o raku prostate:
Prema najnovijim objavljenim podacima, vjerojatnost izlječenja izmjerena na doživljenju 5 godina bez PSA iznosi 97 % za rak prostate niskog rizika, 85-95 % za rak prostate srednjeg rizika i između 75-85 % za visoki rizik. Takvi se rezultati obično ne postižu fotonskim tehnikama ili kirurškim zahvatima.
Protonska radioterapija ima minimalnu toksičnost (nuspojave). Nedavno objavljeni radovi o velikim populacijama bolesnika opisuju ozbiljnu toksičnost liječenja za manje od 1 % bolesnika. U usporedbi s objavljenim podacima za fotonsku radioterapiju i kirurške zahvate ova je toksičnost minimalna i značajno manja nego kod ostalih metoda.
U usporedbi s kirurškom terapijom protonska radioterapija ne uzrokuje impotenciju, čime znatno poboljšava kvalitetu života.
Kod visoko rizičnog karcinoma prostate, protonska radioterapija omogućuje zračenje zdjeličnih limfnih čvorova u kojima postoji velika vjerojatnost podkliničkog oštećenja. U ovoj kliničkoj situaciji, najistaknutija je dozimetrijska i klinička prednost protonske radioterapije u očuvanju trbušnih organa, posebno crijeva.
Protonska radioterapija potpuno je ambulantno liječenje, u većini slučajeva bez potrebe za otvaranjem bolovanja. Za rak prostate niskog i srednjeg rizika može se koristiti stereotaktično zračenje ukupnog trajanja od 10 dana.
Prema trenutnim smjernicama (međunarodne preporuke), obje metode (fotonsko i protonsko zračenje) smatraju se primjenjivima. Protonska radioterapija nije nova metoda i prvo isključivo kliničko radno mjesto (Loma Linda, Kalifornija, SAD) (nipošto akademsko) pokrenuto je 1991, a broj bolesnika liječenih protonima broj se u desetinama tisuća. Ona je tehnološki potpuno stasala i provjerena je u kliničkoj uporabi. Tijekom posljednje dvije godine pojavile su se mnoge publikacije koje opisuju prednosti protona upravo kod ove dijagnoze.
Sada su dostupni izvrsni dugoročni rezultati velikih perspektivnih studija i podaci koji ukazuju na veću učinkovitost i sigurnost zračenja protonima u usporedbi sa zračenjem fotonima (IMRT). Ti podaci dolaze uglavnom iz SAD-a i Japana, tj. zemalja u kojima protonska radioterapija ima najbogatiju povijest (na primjer, 26 centara već djeluje u SAD-u, 9 ih je pri kraju) i spadaju u rutinske postupke. Podaci prikupljeni i objavljeni rad ogledali su se i u 2018. godini u ažuriranim preporukama Američkog društva za radijacijsku onkologiju, u kojima se Neophodan protonska radioterapija za rak prostate prema njihovim trenutnim smjernicama (NCCN Guidelines v. 4 2018) smatra standardnom metodom liječenja raka prostate.
U 2016. godini u New England Journal of Medicine objavljeno je veliko randomizirano istraživanje na procjeni učinkovitosti i kvalitete života bolesnika s karcinomom prostate liječenih kirurški, zračenjem ili samo aktivno praćenih u početku. Ispitivanje je provedeno kod 1643 pacijenata, a razdoblje praćenja je 10 godina. Studija je pokazala da:
- se smrtnost od raka prostate ne razlikuje među skupinama i nije dokazana razlika u smrtnosti od bilo kojeg uzroka;
- pacijenti liječeni operacijom ili zračenjem imali su niži rizik od napredovanja bolesti i nastanka;
- radioterapija imala je privremeni negativan učinak na seksualnu funkciju s naknadnim poboljšanjem i nije utjecala na urinarnu inkontinenciju. Gastrointestinalni problemi primijećeni su nakon radioterapije nakon 6 mjeseci s naknadnim poboljšanjem, ali nisu primijećeni u drugim modalitetima;
- što se tiče kvalitete života procjena je pokazala da je kirurško liječenje imalo najgore rezultate u smislu seksualne funkcije i inkontinencije mokrenja, iako je tijekom vremena primijećeno određeno poboljšanje, rezultati za kirurško liječenje na tim područjima ostali su najgori tijekom trajanja kliničke studije.